Dokazivost…
Nastojim istrpjeti, u tome je smisao, osjećam
bol izranjanja iz kaosa postanka. gubim se
među anđelima na desnoj strani mozga,
u nju je Michelangelo smjestio Boga,
božja ruka blaži bol i stvara čovjeka
Vjerujem u srce čovjeka, ono ljubavlju
gasi žeđ, hrani bliskost, stvara prisnost,
na dverima mjeseca ruža vidokrug se širi,
zaiskrle boje i miirisi, znamenja neumitnog
postojanja u prizmi događanja u viru života.
Na mostu između vjerovanja i znanosti pitam se
mogu li povjerovati u istinitost biblijskog nastajanja
svijeta i osjećam moje duboko neznanje, nedokazivost
istine ne pobija njeno postojanje, ali znanost nam daruje
priču o velikom prasku, priča o pobjedi snažnijih, slikama
u pečinama, tisućljetnim arheološkim pronalascima, novim
iskopinama širom svijeta, od čovjeka neardeltalca do sapiensa.
Zato ostajem homo ludens, pitam prijatelja znanstvenika u što on
vjeruje
& svemir je savršen, sigurno je nastajao sudbonosnim dodirom,
božanska iskra koju desetljećima tražimo se krije u našoj nedjeljivosti
od kozma &
hvala znalcu, dokazivost je nevažna, znanje je još krhko,
a vjerovanje smiruje revoluciju u našim glavama, pomirenje srca i uma.
Dijana Jelčić
|
